IV LETNJA POLJOPRIVREDNA ŠKOLA - TORAK

14.11.2008. | Tekst: Ava Marija i Acko Jegrečki Foto: V. Lazić | Agronomska revija

TORAK-
IV LETNJA POLJOPRIVREDNA ŠKOLA

Prvi dan, 9. avgust

• Domaćini: Mariana Lelea i Mirče Dragoi

• Predavači:
- prof. dr Georgi Antov - o govedarstvu,
- prof. dr Jovan Crnobarac - o suncokretu i uljanoj repici i
- dipl. ing Mariana Lelea - o organskoj proizvodnji povrća.

• Predavači ispred firmi:
- Boško Lukić, „Agrovojvodina mehanizacija" (Novi Sad) - o traktorima;
- Nikica Kalaba, ProCredit Bank (Zrenjanin) - o kreditiranju;
- Dragan Ajduković, „Braća Tomić" (Novi Sad) - o ulju „Bison";
- Dušan Pavlović, Delta agrar mehanizacija (Bački Jarak) - o mehanizaciji Fendt, Fahr, Amazone...;
- Velibor Vasiljević, Delta Generali - o osiguranju u agraru.

U poseti domaćinu Janku Niku

Slika:Školarci u avliji Janku Niku u Toraku. U prvoj klupi uvek sede nemirni đaci, kao što je to i na ovom snimku,
s leva: Milan Smiljanić, Jovan Crnobarac i Georgi Antov

Školarci u avliji Janku Niku u Toraku

Janku Niku bavi se, pored ratarstva, proizvodnjom mleka, o kojoj kaže:
„Ovo je mini farma, vezan tip uzgoja za krave muzare. Imam 11 krava muzara. Imam nešto bikova u tovu, između 30 i 40 . Mleko isporučujem zrenjaninskoj mlekari."

Veselin Lazić, kao voditelj Letnje poljoprivredne škole, postavlja pitanja paoru Janku Niku:
Da l i ste zadovoljni cenom mleka?
- Proizvođači nisu nikad zadovoljni cenom.
Koju cenu postižete?
- 24 dinara i plus 1,5 dinar premije.
Da li mislite proširivati farmu?
- Za sad ne.
Koja je cena bikova?
-1,80 do 2 evra/kg.

Među školarcima nalazio se i Milan Smiljanić iz Mačvanskog Belotića, član Kluba. Profesor Lazić mu je postavio pitanje:
Milane, koliko imate junadi u tovu?
- 180 komada tovim. Tov traje 12 do 13 meseci. Ako osetim da cena ide naviše, malo produžim tov.
Gde je sigurniji profit: kod tova junadi ili svinja?
- Malo je sigurniji kod junadi, jer ako je lošija cena, možemo produžiti tov sa mesec do mesec i po dana. To kod tova svinja ne možemo, jer kod težine od 105 do 110 kg, tovljenici se moraju isporučiti ma kakva cena bila. U poljoprivredi nema ništa garantovano, prepušteni smo sami sebi, borimo se kako znamo i umemo. Mi iz Mačve smo pravili blokade i ovo i ono, a Bubalo poslao policiju i rasterao nas. Mal' nas nisu sa šabačkog mosta gurnuli u Savu.

Pojedini proizvođači imaju uvek stalnog kupca, odnosno klanicu.
- Da. Veći proizvođači, kao što je moje gazdinstvo, imaju svog stalnog kupca. Poljoprivrednici koji u turnusu imaju mnogo manji broj grla, prodaju onom ko bolje plati, došao to Musliman, Bosanac ili bilo ko drugi. Eto, ja redovno isporučujem junad Radi Nedeljkoviću iz Šašinaca.

Niku, kome prodajete junad?
- Od slučaja do slučaja, nema pravila.

Profesor Georgi Antov

U dvorištu domaćina Janku Niku uzeo je reč dr Geogi Antov:
„Mi smo kod domaćina koji ima vezani sistem držanja goveda. Ja ću govoriti o onome što imamo ovde i koje su alternative pri smeštaju grla. Osim ovog, postoji i slobodan sistem držanja, kao i kombinacije vezanog i slobodnog sistema.

Rekao bih da za farme, kao što je ova sa kapacitetom do 30 grla, nije isplativo imati izmuzište. Slobodni sistem uvek podrazumeva poseban prostor za mužu krava. Znači za sada je ovaj sistem kod Janku Niku odgovarajući. Međutim, ako se farma proširuje, na više od 50 grla, tada treba razmišljati o slobodnom sistemu držanja i izmuzištu. Ako pravite vezani sistem kao što je ovde, uvek obezbedite malo duže ležište od ovoga. Traži se da ležište bude 2 m dugačko za krave holštajnske i simentalske rase, a ovo što vidimo je kraće. Uvek prednja ivica jasala treba da bude visine od 30 do 32 cm da bi krava kada leži mogla da drži glavu iznad jasala. Prljavi kanal iza ležišta treba da je 0,5 m širine da bi mogao da prihvati stajnjak i osoku.

Slika 2.:Traži se da ležište bude 2 m dugačko za krave holštajnske i simentalske rase, a ovo što vidimo je kraće. Uvek prednja ivica jasala treba da bude visine od 30 do 32 cm da bi krava kada leži mogla da drži glavu iznad jasala.

Slika 2.

Priplodni materijal, junice, ako je moguće, ne bi trebalo da budu vezane. Napravite najobičniju nadstrešnicu sa ispustom i pustite priplodni podmladak da bude slobodan. Bilo bi dobro da zasušene krave bar dva meseca budu slobodne kao i junice.

Kod Janku Niku imamo, u pogledu rasnog sastava, sve moguće genotipove: nešto holštajna, simentalca i njihove meleze. Apelujem, da nikada ne kažete domaće šareno goveče u tipu simentalca, već simentalac ili simentalska rasa. Kada je reč o izboru rase, sve zavisi šta hoćete da ostvarite u proizvodnji. Ako je zahtev da se ostvaru je visoki prinos mleka, tada je najbolji izbor holštajnska rasa. Međutim ako se želi, pored dobre proizvodnje mleka i dobro utovljeno june, tada je simentalska rasa bez premca. Holštajnska rasa traži veoma dobre uslove gajenja: smeštaj, ishrana i zdravstvena zaštita, i tek tada se može očekivati njeno duže korišćenje u proizvodnji. Inače, holštajn u razvijenim zemljama gde je intenzivna proizvodnja ima praktično tri laktacije u proizvodnom životu. U Izraelu, gde je proizvodnja mleka preko 11.000 kg, ne ostvaruje ni tri laktacije. Kod simentalskih krava sasvim sigurno se može ostvariti i pet i šest laktacija. Simentalska rasa značajnu proizvodnju ima posle treće laktacije, pa nije opravdano da se grla ranije isključuju. U ishrani, rekao bih da svako ko misli da se bavi proizvodnom mleka treba da koristi silažu u ishrani mlečnih krava. To je alfa i omega, zato što je silaža jeftinija od korišćenja sena i, s druge strane, obrok sa silažom obezbeduje veće konzumiranje hrane, a to je uglavnom, kako ja kažem, osnovna filozofija u ishrani mlečnih krava, jer nema krave koja može malo da jede, a daje mnogo mleka.

Šta se traži kad se ocenjuje mlečna krava?
Ja bih rekao, da kada govorimo o mlečnom tipu krava, uvek imamo pred očima holštajn; ona mora biti dovoljno visoka, dugačka i široka, odnosno dobrog okvira, jer takve mlekulje proizvode uvek više mleka od malih i zbijenih grla. To je povezano sa veličinom organa koji učestvuju u ishrani i varenju hrane, i stvaranju i sekreciji mleka. Poznato je da za jedan litar mleka koje se stvori u vimenu krave potrebno je da kroz vime prođe 400 litara krvi, prema tome u vime krave koja daje 40 litara mleka treba da se upumpa 16000 litara krvi dnevno. Dalje, traži se da je glava plemenita, vrat tanak i daskast, a da telo, posmatrano sa strane, ima trouglasti oblik, tj. da se od glave prema kukovima širi. Ono na šta se posebno obraća pažnja je njeno vime. Za mlečnu kravu vime je praktično centralni organ i sve se oko toga vrti: i to kolika će biti proizvodnja i koliko će biti mleka i kako će se musti. Zato se traži da vime bude povoljne komformacije. Treba da bude dovoljno dugačko, podvučeno prema stomaku i u ravnoj liniji sa njim. Posmatrano sa strane traži se da skoro nema prelaza između stomaka i veze prednjeg vimena i da bude dovoljno izvučeno nazad. Veza zadnjih četvrti treba da je široka i visoka. Ono što je posebno značajno je čvrstina centralnog ligamenta vimena koji deli vime, formirajući žljeb između leve i desne polovine. Slab centralni ligament omogućuje da u kasnijim laktacijama vime bude obešeno i njegovo dno ispod linije skočnih zglobova. Traži se da sise kod mlečnih krava budu dužine oko 4,5 do 5 cm. Uvek su prednje sise nešto duže od zadnjih. Dužina sisa može varirati čak do 14 cm. Danas ima primedbi da mlečne krave imaju sve kraće i tanje sise pa ponekad, kad je vime pod otokom to stvara probleme u primeni mašinske muže. U poslednje vreme kod nekih krava iz uvoza bio je izražen tzv. 'medveđi' ili 'močvarni' zglob zadnjih nogu, i takva grla su brzo ispadala iz procesa proizvodnje."

„Bio garden" familije Lelea

Slika:Dobrodošlica u „Bio garden" familije Lelea u Torku.

Dobrodošlica u „Bio garden

Slika:Agro školarci u bio bašti familije Lelea u Toraku.

Dobrodošlica u „Agro školarci u bio bašti familije Lelea u Toraku

Idući kroz baštu, Mariana Lelea, upoznavala je poljoprivredne školarce sa njenim sadržajem:

Bašta zasnovana na organskom sistemu proizvodnje, znači nema nikakvih pesticida, već jedna biljka štiti drugu biljku. Proizvodimo organsku hranu na 4 ha zemlje.
Bašta pored kuće samo je deo te organske proizvodnje. Bio baštu radim u saradnji sa profesoricama Brankom Lazić i Dobrilom Šikoparijom. Savetnik etnološkog „Bio gardena" je Olivera Radovanović iz „Zelene mreže" Vojvodine. Organskom proizvodnjom bavimo se zahvaljujući firmi Žitohem.
Bitno je da se u bio bašti ne puši, jer je duvan biljka koja najviše širi viruse i u biljnom i u ljudskom svetu.

Trenutno gradimo objekat / kuću u banatskom stilu koja će imati salu i terasu sa salom i terasom, gde ćemo primati goste. Pored kuće napravićemo izložbu starih poljoprivrednih radila.

Bio bašta nije bašta naših baka, već savremena bašta koja je zelena cele godine, u kojoj rastu zdrave biljke, kao međusobni prijatelji, bez upotrebe hernije. Eto, u jagodama raste boranija. Bašta je podeljena kao polje, jer moramo poštovati plodored. U ovoj bašti živi preko 100 biljnih vrsti. Namera nam je da gajimo stare autohtone sorte povrća koje imaju izuzetan ukus.

U ovoj bašti nalaze se veoma retke biljke, kao što su: bamija, špargla, artičoka koja treba da sledeće godine pokaže svoj list. Tu je anis koji se koristi kao lek, čičoka koja leci šećernu bolest, majčina dušica, origano koji je lek za pluća, a za neven kažu da može da stopira početak raka. Imam i jednu staru biljku, kaloper koji je bio dezodorans naših baka, ovde je luk vlasac, ima puno cveća koje nije za ukras već štiti druge biljke. Beli luk je veliki prijatelji s šargarepom. Ova bašta je zelena cele godine i čak i u snegu, jer imamo cveće koje tada cveta.

Sramota je da živite na selu i da kupujete luk, paradajz i ostalo povrće. Svako kuća treba da ima bio baštu koja je zelena cele godine.

Tekst: Ava Marija i Acko Jegrečki
Foto: V. Lazić

Komentari: 0

TEKSTOVI /iz kategorije/